VEĆ SMO PREKO 5 GODINA ZAJEDNO, OVO LJETO BI TREBALI DA SE VJENČAMO. JUČER SMO BILI U ŠOPINGU, I NARAVNO NIJE želio samnom razgledati, već je sjeo u obližnji kafić i čekao, a ja sam otišla na drugi sprat u nadi da ću pronaći nešto za sebe. Prolaze ljepe i zgodne djevojke, a on prekrstio ruke i gleda u daljinu, dosadno mu je. Pomisim da li je moguće da ne pogleda u neku od tih preijepih djevojaka.
Malo prošetam i opet ga vidim, sjedi ali ovaj put nije sam. Prišla mu je neja djevojka, i pričaju. Mislila sam u prolazu je, možda neka poznanica, ali on tada protrlja ruke o koljena (to radi kad je nervozan) i odgovora joj nonšalantno, razgovaraju uz osmijehe. Vjerujte u tom trenutku sam željela da se bacim sa balkona, srušio mi se sav svijet pred očima, imala sam utisak da ga gubim. A onda i zadnji tračak nade da je sve nesporazum mi se gubi, on uzima telefon i “čačka” po njemu,
MEMORIŠE NJEN BROJ. U TOM TRENUTKU SA VEĆ SUZAMA U OČIMA moj vjerenik mi šalje poruku i kaže “Dolazi više, dušu mi uze neka devojka… SPAŠAVAJ ME!!!!”. Shvatam da nije memorisao njen broj već je pisao meni poruku.
Kako su mi u tom trenutku bila pomiješana osjećanja. Od potpunog očaja do neviđene sreće u samo nekoliko sekundi. Eto, to ti je život. Sada se ljutim na sebe što sam ikako i posumnjala u njegove namjere.
BRZIRECEPTISAVJETI.BLOGSPOT.COM
Nema komentara:
Objavi komentar