Moj muž je druge vjere, moji riditelji nikada nisu bili sretni u vezi toga. Iako imamo stvarno lijep brak, pun ljubavi i pažnje, i to što me poštuje kao suprugu i majku naše predivne dječice-
Muž je prilično posvećen karijeri, te nakon mnogo odricanja i upornosti na kraju je uspio steći titulu univerzitetskog profesora.
Jedan dan zove me majka da me pita može li moj muž pomoći da neka kćerka od rodice dobije posao u kompaniji čijeg direktora on lično poznaje i s kojim je dobar prijatelj.
Ispričala sam mu o pozivu, a on je pitao o kome se radi, kako bi vidio kako može pomoći.
Kad se samo sjetim koliko su oni bili ogorčeni i ljuti kad sam im rekla s kim sam u vezi…, to jednostavno ne mogu i neću nikada zaboraviti.
Pozvala sam majku i rekla da ne želim da traže bilo kakvu pomoć od njega iako je on izrazio volju da pomogne.
Kad ga nisu prihvatili kao nekoga mog, neka ne traže pomoć ni sada.
On je još jednom pokazao kako je veliki čovjek i jako sam ponosna na njega.
receptizapet.blogspot.com
Nema komentara:
Objavi komentar